07.05.2010.-08:35

Potpredsjednica HSS-a, predsjednica HSS-a Sisačko-moslavačke županije i saborska zastupnica Marijana Petir, potpredsjednik HSS-a SMŽ i državni tajnik Ivica Perović te potpredsjednik HSS-a SMŽ i zamjenik gradonačelnika Petirnje Milan Herceg prisustvovati će u subotu 08.05.2010. godine s početkom u 11 sati u Marin Brodu pored Gline otkrivanju spomen ploče narodnom zastupniku HSS-a Stjepanu Tonkoviću. Spomen ploča će biti postavljena na njegovu obiteljsku kuću koja je preseljena iz Nebojana u Marin Brod te je tamo obnovljena a postavlja je njegova obitelj i Zavičajni klub Marin Brod povodom 65. obljetnice smrti Stjepana Tonkovića čiji posmrtni ostatci do danas nisu otkriveni.

Po završetku rata 1945. godine vratio se kući, i ako su mu prijatelji savjetovali da se ne vraća neko vrijeme. On je ipak došao u Nebojan gdje je nakon nekoliko dana po njega došla UDBA i odvela ga u zatvor u Petrinju. Dok je bio u zatvoru, obitelj je po selima Banovine sakupljala potpise za njegovo oslobođenje te je njegov sin Janko s tisućama potpisa Hrvata i Srba otišao kod Tita u Beograd. U Beogradu je izrečena presuda o nevinosti Stjepana Tonkovića koju obitelj nikada nije primila. Do povratka sina iz Beograda, Stjepana Tonkovića su pogubili. Nakon njegova pogubljenja ogorčena je bila njegova obitelj i cijela Banovina.

Njegovi posmrtni ostatci nikada nisu pronađeni, smatra se da se nalaze na Petrinjskom polju. Gradsko vijeće grada Petrinje 1997. godine u znak zahvalnosti za njegov politički rad i stvaranje slobodne Hrvatske preimenovalo je jednu od ulica u Petrinji u ulicu Stjepana Tonkovića. Na temelju članka 137. Poslovnika Hrvatskoga sabora HSS je sa svojim koalicijskim partnerima iz HDZ-a uputio u saborsku porceduru Prijedlog zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata. Hrvatsku povijest obilježavaju brojne žrtve, nastale na temelju želje za slobodom i ostvarenjem ciljeva samostalnosti, pravde i mira.

Na tom povijesnom putu ispriječili su se brojni interesi i događaji, koji su bili uzrokom velikog broja žrtava. Koliko god je žrtva vojnika u ratu neizbježna, toliko je neprihvatljiva i nerazumna civilna ratna žrtva, bez obzira na okolnosti u kojima je nastala. Ovaj Zakon odnosi se na žrtve u poraću, dakle u vremenu u kojemu vrijede zakonske, ali i opće civilizacijske odredbe o pravu na pravedno suđenje. Na području Republike Hrvatske dogodila su se masovna ubojstva nakon završetka Drugog svjetskog rata. Brojni su razlozi teških komunističkih zločina iz tog razdoblja, ali im je svima zajedničko usmrćivanje političkih protivnika zato jer su drugačije mislili i osjećali. Ubijeni su bez suđenja, ili u montiranim procesima bez prava na obranu. Sve žrtve ubijene pod takvim okolnostima su nevine i zaslužuju puno poštovanje.

Hrvatski sabor je prihvatio Europsku deklaraciju o osudi komunističkih zločina, a 30.lipnja 2006. godine je donio "Deklaraciju o osudi komunističkih zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine". Deklaracijom se osuđuju svi komunistički zločini nabrojeni u čl. 2. Rezolucije 1471 Vijeća Europe: "Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi i zemlji i povijesnom razdoblju a komunistički zločini uključivali su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog i fizičkog terora, progona na etničkoj i vjerskoj bazi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja". Žrtve komunističkih zločina su, kako utvrđuje Deklaracija Vijeća Europe, ubijene u ime ideologije, klasne borbe te načela diktature proletarijata. Prema Deklaraciji, njihova je žrtva posljedica neslaganja sa zločinačkim komunističkim režimom. Međunarodna zajednica nije osudila počinitelje tih zločina, kao što je učinila s užasnim zločinima nacizma.

Te su žrtve izbrisane iz povijesti i sjećanja, jer nema ni evidencije njihova broja niti obilježavanja posmrtnih ostataka u njihovim neznanim grobovima. Time je onemogućeno prigodno obilježavanje grobova žrtava i odavanje zasluženih počasti. Rehabilitacija žrtava komunističkih zločina naša je obveza, a obilježavanje njihovih grobova je naš dug prema prošlosti i zalog za budućnost. Žrtve ne možemo vratiti, ali možemo i moramo im pružiti dužno poštovanje. Ovaj Zakon određuje način pronalaženja, obilježavanja i trajnog održavanja grobova žrtava komunističkih zločina iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata.